Povijest i Kultura

Priča i žene iza paške čipke zanimljive su kao i čipka sama! 

Paška čipka fascinira već stoljećima — cijenili su je carevi, a danas cijeli svijet. Vjerojatno zato što tek nekoliko žena zna kako se ona pravi. Paške čipkarice kažu da ni računalo ne bi moglo ponoviti uzorak koji one svaki put stvaraju iznova. Čipka potječe iz vremena davno prije računala — iz 16. stoljeća. Benediktinke iz samostana sv. Marije bile su prve učiteljice u gradu i osnovale su školu za djevojke. Učile su ih mnogim stvarima, a između ostalog i izradi čipke. Otad ih hvale za pokretanje ovog napornog posla, koji se prenosi s koljena na koljeno. Ako tražite drukčiju vrstu suvenira, to je to! Čipka se može kupiti u jednoj od trgovina poklonima u gradu Pagu, a preporučujemo i posjet benediktinkama iz samostana sv. Margarite koje su bile začetnice čipkarstva u Pagu i njegova osobitog stila. Časne su sestre oduvijek bile zaštitnice baštine, a osim čipke, štitile su bogatu zbirku crkvene umjetnosti. Povodom 700. obljetnice osnutka samostana benediktinki sv. Margarite u Pagu, u tom je samostanu otvorena Stalna izložba crkvene umjetnosti. Osim čipke i zanimljivih izložaka poput relikvijara, slika i skulptura, posjet izložbi idealna je prilika i da doživite stil života benediktinki, koje se vode geslom: „Ora et labora“. Također treba spomenuti poznati baškotin, vrstu slatkog prepečenca napravljenog po posebnoj recepturi sestara benediktinki, koji se proizvodi već više od 300 godina. Zasladite si upoznavanje s tradicionalnim hrvatskim umijećima izvornom hrvatskom delicijom!

Stalni postav izložbe Zlato i srebro Zadra ne smije se propustiti. Međutim, kad ste tamo, potražite i drugu vrstu blaga - povijest iza priče.

Blago ovdje nisu čuvali kraljevi i carevi nego - časne sestre! Blago zadarske povijesti neodvojivo je od benediktinskog samostana sv. Marije i njegovih skrbnica, časnih sestara. Zajednička im povijest seže u doba Bizanstkog Carstva. U novijoj povijesti benediktinke su opet odigrale važnu ulogu kad su tijekom savezničkog bombardiranja 1943. godine blago sakrile u duboku rupu pod crkvenim zvonikom. Mnogi predmeti koji su čuvani s ljubavlju, znanjem i ponosom imaju vrlo veliku vrijednost. Zadranima je ipak najvrjedniji tzv. Čikin križ iako je malen i nije ukrašen draguljima. Od 8. stoljeća on za ovdašnje ljude ima posebno značenje. Pronađite svoj omiljeni predmet na izložbi dok slušate o povijesti ovog blaga.

Istražite kult ukopa na nekim dijelovima Velebitskih prijevoja i priču u njegovoj pozadini!

Ako prošećete Velebitom sigurno ćete uz put primijetiti jedinstvene minijaturne spomenike. Pozvani su mirilima, a zadaća im je bila čuvati uspomenu na preminule na planinskim obroncima. Mirila su nastala u doba kad se velebitsko stanovništvo pretežito bavilo stočarstvom, a tijela pokojnika prenosila bi se na ukop do selskih crkava i grobalja. Tijekom tih teških putovanja postojalo je pravilo: stati i odmoriti se smije se samo jednom. Upravo je to mjesto označavalo posljednji pozdrav pokojnika sa suncem i uzimala se njegova mjera (mira), po kojoj su spomenici dobili ime.

Ove fascinantne kamene spomenike iz 17. do 20. stoljeća može se vidjeti na strmim i grubim planinskim putovima kod Starigrada i Ražanca. Kao posljednje odmaralište duša pokojnika, mirila su bivala umjetnički ukrašena i štovala su se čak više od samih grobova! 

Tako mi svetaca, koja priča! Saznajte više o sv. Šimunu i njegovoj priči o Zadru!

Legenda kaže da je 1203. godine trgovac koji je tijelo sv. Šimuna prevozio iz Svete Zemlje u Veneciju potražio u Zadru utočište od oluje. Tamo se i razbolio. Nije otkrio čije tijelo prevozi, no prije nego što je umro, časnim je sestrama ponešto dao do znanja. Zato su tamošnji svećenici odlučili iskopati tijelo. Istovremeno, tri su gradska kneza imala isti san - da će ujutro tijelo sv. Šimuna biti iskopano. Sveti se Šimun od tada štuje u Zadru. Škrinja sv. Šimuna, remek-djelo srednjovjekovne umjetnosti, pravokutni je sarkofag od cedrovine u obliku kovčega, obložen srebrnim i pozlaćenim pločama, a navodno sadrži posmrtne ostatke sv. Šimuna Bogoprimca. Dan sv. Šimuna slavi se 8. listopada, kovčeg se otvara i mumija svečeva tijela pokazuje se javnosti tjedan dana. Crkvu sv. Šimuna možete, naravno, posjetiti bilo koji dan u godini.

Hrvati su poznati po tome što su vole proslave i zabave, pa zato svako selo ima svoje svečanosti. Proslava na Ižu ipak se izdvaja, čak i među Hrvatima.

Iška fešta ljetna je zabava koja tijekom tri dana nudi kulturne programe, sportske igre, jelo i piće, te mnogo veselja. Tradicionalna folklorna zabava otoka Iža doseže svoj vrhunac konačnim događajem fešte — izborom "Kralja Iža". To je običaj iz davnih vremena vezan uz rimsku tradiciju bakanalija i saturnalija. Najstariji ljudi iz sela vuku slamke (zbice), pa onaj tko izvuče najdužu postaje "kralj". Stari kralj uplovljava u luku Velog Iža u pratnji svoje "svite" u nošnjama, uz pjesmu, vatromet i "luncijanje" zvona, a zatim se na pozornici okruni novi kralj uz prikaz tradicijskog otočnog folklora. Dakako, svaku dobru zabavu prati i dobro jelo. Na ovim prostorima najpoznatiji je iški lopiž, mesno jelo s dodatkom povrća i aromatičnog mediteranskog bilja, čija se posebnost krije u glinenoj posudi u kojoj se sprema — što ne čudi, jer je ovaj kraj poznat tradiciji lončarstva. Želite li se dobro zabaviti, smjer prema Ižu!